Nézd meg most Pjesme

Porijeklom iz pučke, ali vrlo ugledne i bogate obitelji, dubrovački pjesnik i prevoditelj Dominko Zlatarić (1558.-1613.) proveo je ugodan život oslobođen egzistencijalnih briga: nakon studija u Padovi živio je na obiteljskim imanjima u Konavlima i Cavtatu, prijateljevao s drugim poznatim dubrovačkim pjesnicima (Glušac, M. Menčetić Matufić, D. Ranjina, Cvijeta Zuzorić). Jedan je od najboljih lirika dubrovačke renesanse. Osobito se cijeni njegov prevoditeljski rad (Sofoklo, Tasso, Ovidije): smatra ga se najboljim hrvatskim renesansnim prevoditeljem, kako zbog vještine versifikacije, tako i zbog pjesničke nadarenosti; prema konvencijama toga doba prepjevi i prijevodi smatraju se originalnim djelima, a Zlatarićevi su značajno obogatili hrvatsku renesansnu književnost. Naš izbor sadrži njegov najuspjeliji prijevod, Ovidijevu „Ljubav Pirama i Tizbe”, spjevan u dvostruko rimovanim dvanaestercima s prijenosnom rimom, poput Marulićeve „Judite”. Prijevodu Ovidija Zlatarić je pridodao i svoje stihove, odnosno 26 nadgrobnica ili epitafa (Pjesni u smrt od razlicijeh), među kojima se ističu ona za pjesnika Dinka Ranjinu i druge dubrovačke pjesnike, te ona posvećena Cvijeti Zuzorić povodom smrti njezinog muža. Donosimo i cijeli Zlatarićev kanconijer „Pjesni razlike”, u kojemu je stotinjak uglavnom ljubavnih pjesama inspiriranih ljepotom legendarne Cvijete Zuzorić, a nastalih na tragu bembističkog petrarkizma, te nekoliko religioznih pjesama.